Treba živjeti s glazbom

Ivan Repušić, 36-godišnji dirigent, jedan je od najuspješnijih glazbenih umjetnika u minuloj godini. Posljednje u nizu priznanja, dodijeljeno mu 11. studenog ove godine, jest nagrada Milka Trnina Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika za posebno uspješan i zapažen nastup u Republici Hrvatskoj za kalendarsku 2013. U petnaestak dirigentskih godina Ivan Repušić prolazio je umjetnički put koji uključuje dirigiranje Oratorijskim zborom Cantores Sancti Marci u Zagrebu, dirigiranje, a potom i ravnateljstvo Operom HNK u Splitu, dirigentsko vođenje Zadarskoga komornog orkestra, ravnanje uglednim orkestrima i opernim ansamblima u Hrvatskoj, pa orkestrom Njemačke državne opere u Berlinu, Praškim simfonijskim orkestrom, orkestrom Državne opere u Hannoveru, Slovenskom filharmonijom.

Tri je godine bio prvi Kapellmeister Državne opere u Hannoveru, nastupao je u Njemačkoj državnoj operi u Berlinu. Tri je godine bio direktor glazbenoga programa dubrovačkih ljetnih igara. Na toj kreativnoj dužnosti pokazao je da zna što Igrama u glazbi treba. Dovodio je ugledne goste: Daniela Barenboima ili ruskog pijanista Arkadija Volodosa.

Nedavno objavljena vijest da će Ivan Repušić od 2016. postati generalni muzički direktor Državne opere u Hannoveru najnoviji je uspjeh njegove umjetničke, sada i međunarodne karijere, pa smo baš izborom na dužnost u Hannoveru i počeli razgovor.

„Potkraj prošle sezone dobio sam poziv predstavnika orkestra s upitom da li me zanima mjesto generalnoga muzičkog direktora jer, prema mišljenju članova orkestra, ja bih bio jedan od njihovih Wunschkandidata.

Nakon toga slijedio je poziv na razgovor intendanta Michaela Klügla, u kojem je i on izrazio svoje stajalište i mišljenje uprave kazališta da sam ja jedan od tri kandidata koje bi oni željeli vidjeti na mjestu generalnoga muzičkog direktora, i na kojem sam imao priliku upoznati planove i programske smjernice u idućim sezonama. Zatim je uslijedilo glasovanje u kojem sam dobio više od osamdeset posto glasova članova orkestra i nakon razgovora s čelnim ljudima kuće i s ministarstvom kulture pokrajine Donje Saske intendant se odlučio meni ponuditi mjesto.

Poslije još jednog sastanka, u kojem smo dogovorili sve potrebne uvjete i usuglasili ideje i želje, potpisao sam ugovor“, uvodno nam je rekao Repušić.

Za naše poimanje i navike zanimljivo, jer riječ je o znatno unaprijed utvrđenu imenovanju, na što nismo navikli?

Uobičajena je praksa u Njemačkoj da se kandidati za glavna rukovodeća mjesta u kazalištima, kao što je intendantsko ili mjesto generalnoga muzičkog direktora, biraju barem dvije sezone prije da bi se na vrijeme kreirala programska politika i sve pojedinosti i da bi realizacija programa bila što bolja. U zadnja dva mjeseca imao sam već pet sastanaka s vodstvom kuće o planiranju programa i drugim pojedinostima.

Svoju inozemnu dirigentsku karijeru ostvarujete u Njemačkoj. Je li Njemačka najbolje odredište za to i što vas je odvelo baš u Njemačku?

Put me u Njemačku odveo još 2008, kad sam baš u Hannoveru bez probe uskočio i dirigirao predstavu La boheme Giacoma Puccinija. Tada su tražili novoga dirigenta za mjesto prvog Kapellmeistera i nedugo nakon toga ponuđeno mi je mjesto. U svakom slučaju Njemačka pruža mnoštvo mogućnosti s obzirom na bogatu kulturnu scenu sa više od sedamdeset opernih kazališta, velikim brojem simfonijskih orkestara, brojnim i raznolikim koncertima. Primjerice, u Berlinu postoje tri sjajne operne kuće i sedam simfonijskih orkestara, među kojima je i čuvena Berlinska filharmonija. To je bio i moj san: biti u takvom centru gdje mogu čuti najbolje orkestre i umjetnike, gledati pokuse najboljih dirigenata, a još imati povlasticu raditi u Deutsche Oper sa sjajnim ansamblima i najvećim pjevačima današnjice.

Vaše inozemno umjetničko djelovanje povezano je ponajprije s opernim kućama. Smatrate li se stoga ponajprije opernim dirigentom?

Ne, jer osim mojega rada u opernim kućama prosječno u sezoni dirigiram od osam do deset simfonijskih koncerata. Uostalom, moja nova funkcija u Hannoveru zahtijeva da osim dirigiranja novih i repriznih opernih predstava imam i četiri simfonijska programa (osam koncerata, dva koncerta po programu) u sezoni. S obzirom na obveze u idućim sezonama mislim da ću se u velikoj mjeri baviti i simfonijskom literaturom.

Je li se ta operna voditeljska karijera počela izgrađivati u Splitu, kada ste bili i uspješan ravnatelj splitske opere?

Da. To je bilo vrijeme kad sam nakon studija na prijedlog maestra Šuteja i poziv intendanta Milana Štrljića dobio mjesto dirigenta, a poslije i direktora Opere. Za mene je to bilo itekako važno i lijepo razdoblje, u kojem sam imao priliku izgrađivati se, skupljati nova iskustva u kazalištu s bogatom opernom tradicijom u kojem su „prohodali“ mnogi ugledni hrvatski dirigenti. Splićani su uvijek znali prepoznati i, što je još važnije, poduprijeti mlade darovite umjetnike, i to treba cijeniti.

Vaše dosadašnje djelovanje, otkako ste u Njemačkoj, u prilikama za gostovanje u Hrvatskoj povezano je i usmjereno baš simfonijskim koncertima i nastupima s našim orkestrima?

U zadnje vrijeme da, jer su se pozivi uprava naših orkestara uglavnom odnosili na simfonijske koncerte.

Mnogi smatraju da ćete preuzimanjem funkcije generalnoga muzičkog direktora u Hannoveru imati manje vremena i manje prilika za gostovanje u Hrvatskoj?

Sigurno je da ću imati manje vremena nego dosad s obzirom da nova funkcija u Hannoveru predviđa dirigiranje četrdesetak izvedbi godišnje, uz probe i sve obveze koje su vezane uz tu funkciju. Uz to me i funkcija prvoga stalnog gosta dirigenta u Deutsche Oper u Berlinu obvezuje na dirigiranje 15 do 20 izvedbi u sezoni. No nastojat ću koliko god budem mogao dirigirati u domovini jer osjećam dužnost, ali prije svega veselje, što mogu podijeliti radost muziciranja s našim glazbenicima i publikom.

Jedan projekt koji ste lani u nas započeli jest koncert na svjetski dan glazbe 21. lipnja koji ste izvodili u parku na Tomislavovu trgu u Zagrebu. Hoće li se barem to moći redovito održavati kada budete zaposleniji u Njemačkoj?

Kao što sam rekao, u prethodnom odgovoru svakako ću nastojati biti tu koliko god budem mogao.

Pišući o ishodu ljetošnjega glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, kojih ste do prije dvije godine bili muzičkim direktorom, ustvrdio sam da ste posljednje godine mandata 2012. ostvarili program koji je u današnje vrijeme odgovarao programu doličnu zlatnom dobu Igara!

Za mene je bila velika čast kreirati glazbeni program našeg najvažnijeg ljetnog festivala i biti dio tima na čelu s Ivicom Prlenderom. S obzirom na želje i mogućnosti koje smo imali tijekom te tri godine, zadovoljan sam ostvarenim. Ono što mogu reći nakon tog vrijednog iskustva jest da tradicija, ugled i brojni vrhunski umjetnici i ansambli koji su u proteklih 65 godina bili sudionici Igara, obvezuju sve one koji jesu i koji će biti vezani i odgovorni za Igre, da sačuvaju tu neprocjenjivu vrijednost za našu kulturu.

Od naših mlađih umjetnika s međunarodnom karijerom većina je opernih pjevača, nažalost angažiranih u inozemnim opernim kućama. Znači li to ipak da je operna umjetnost u nas na dobru putu?

Svakako je pohvalno da postoji znatan broj hrvatskih pjevača koji bilježe velike uspjehe u inozemstvu i dobro je da se mogu izgrađivati, proširivati svoja znanja radeći u inozemstvu.

A isto tako postoji velik broj iznimno darovitih pjevača u Hrvatskoj koji bi trebali imati više prostora za razvoj, prije svega veći broj izvedbi i naslova, probi, rada s vrsnim pedagozima, dirigentima, korepetitorima s kojima će moći neprestano raditi, izgrađivati i proširivati repertoar i tako napredovati.

Umjetnik ste koji je u minulih trinaest godina svake godine nagrađivan. Posljednja dodijeljena vam nagrada jest Milka Trnina za prošlu godinu. Koja je poruka mladima na vašem iskustvu?

Moja poruka je rad, rad i samo rad. Talent može postati i uteg ukoliko se ne razvija. A osim stalnoga rada treba biti strpljiv. Prepoznati i iskoristiti pravu šansu. Ne uspoređivati se s drugima da se ne bi stvorio nepotreban pritisak koji ne stvara motivaciju ni želju za napredovanjem.

Cilj nije doći do Metropolitana, Scale, najboljeg orkestra, već dublje ulaziti u glazbu, proširivati glazbene vidike, živjeti punim plućima s glazbom. Treba biti vječno znatiželjan.

U Zadru ste počeli dirigentski posao i danas tamo vodite Zadarski komorni orkestar. Manje je poznato da ste rođeni u Imotskome pa pripadate brojnim poznatim Imoćanima u hrvatskoj kulturi?

Točno, moji roditelji su iz Imotskog i rođen sam u Imotskom, a od prve godine života do studija živio sam u Zadru i tamo stekao osnovno glazbeno obrazovanje. Zadar je grad koji mi je mnogo pružio, i moja je dužnost vratiti mu koliko god mogu, prije svega vođenjem Zadarskoga komornog orkestra, koji je izrastao u glavnoga nositelja kulturnih zbivanja u gradu. Dogodine će biti deset godina otkako sam preuzeo orkestar i na to sam posebno ponosan.

Do nastupa na novu dužnost 2016. očekujemo vas na gostovanjima doma. Što je u planu za sljedeću godinu?

Čekaju me koncerti sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a i Zadarskim komornim orkestrom.